వింటిమి నీ కతలు కంటిమి నీమాయలు
(॥పల్లవి॥)
వింటిమి నీ కతలు కంటిమి నీమాయలు
బంటుల మచ్యుత నీ పాలివారమయ్యా
(॥వింటి॥)
కలిగిరి నీవల్లనే కడఁగి బ్రహ్మాదులు
నిలిచిరి సురలెల్లా నీవల్లనే
తెలిసిరి మునులెల్లా దేవుఁడవు నీవేయని
చలపట్టి హరి నీకు శరణనేమయ్యా
(॥వింటి॥)
నుతియించీ వేదములు నోరార నీ మహిమ
గతియాయ వైకుంఠమే ఘనులకెల్లా
ప్రతిలేని నీ రూపే భావించేరు యోగీంద్రులు
తతితో శ్రీపతి నీకే దాసులమయ్యా
(॥వింటి॥)
అదె నీ చక్రముచేత నడఁగి రసురలెల్లా
బదికిరి విప్రులు నీపాద సేవను
పొదలి శ్రీవేంకటేశ పొంది నీ కరుణ చేత
మొదల వెనక నీకే మొక్కేమయ్యా
(||pallavi||)
viṁṭimi nī kadalu kaṁṭimi nīmāyalu
baṁṭula machyuda nī pālivāramayyā
(||viṁṭi||)
kaligiri nīvallane kaḍam̐gi brahmādulu
nilisiri suralĕllā nīvallane
tĕlisiri munulĕllā devum̐ḍavu nīveyani
salabaṭṭi hari nīgu śharaṇanemayyā
(||viṁṭi||)
nudiyiṁchī vedamulu norāra nī mahima
gadiyāya vaiguṁṭhame ghanulagĕllā
pradileni nī rūbe bhāviṁcheru yogīṁdrulu
tadido śhrībadi nīge dāsulamayyā
(||viṁṭi||)
adĕ nī sakramuseda naḍam̐gi rasuralĕllā
badigiri viprulu nībāda sevanu
pŏdali śhrīveṁkaḍeśha pŏṁdi nī karuṇa seda
mŏdala vĕnaga nīge mŏkkemayyā