వేసవి యెండలుండునా వేరె వానకాలానకు
(॥పల్లవి॥)
వేసవి యెండలుండునా వేరె వానకాలానకు
పాసిన కాఁకలు రతి పచరించ వచ్చునా
(॥వేవి॥)
పేరఁబెట్టితే వలపు పెరుగువంటిదెపో
కేరి కాఁచఁబోతే విరిగి పోవుఁ గాని
గారవించే రమణుని కతలకు లోఁగావే
దూరఁబొయ్యేవుగనక తుత్తుమురౌ మనసు
(॥వేవి॥)
చవిగొంటే తమకము చక్కెరవంటిదె పో
కవ వాసితే అట్టె కారమౌఁ గాని
నవకపు నాయకుని నవ్వులెల్లాఁ జేకొనవే
తిరిరేరుగనక పై తీగె సాగు చలము
(॥వేవి॥)
పనిగొంటే జవ్వనము బంగారువంటిదె పో
దినములు దొబ్బితే వన్నెదీఁ గాని
యెనసెను శ్రీవేంకటేశుఁడు న(ని?)న్నింతలోనే
పెనఁగేవుగనక ముప్పిరిగొను బీరము
(||pallavi||)
vesavi yĕṁḍaluṁḍunā verĕ vānagālānagu
pāsina kām̐kalu radi pasariṁcha vachchunā
(||vevi||)
peram̐bĕṭṭide valabu pĕruguvaṁṭidĕbo
keri kām̐sam̐bode virigi povum̐ gāni
gāraviṁche ramaṇuni kadalagu lom̐gāve
dūram̐bŏyyevuganaga tuttumurau manasu
(||vevi||)
savigŏṁṭe tamagamu sakkĕravaṁṭidĕ po
kava vāside aṭṭĕ kāramaum̐ gāni
navagabu nāyaguni navvulĕllām̐ jegŏnave
tirireruganaga pai tīgĕ sāgu salamu
(||vevi||)
panigŏṁṭe javvanamu baṁgāruvaṁṭidĕ po
dinamulu dŏbbide vannĕdīm̐ gāni
yĕnasĕnu śhrīveṁkaḍeśhum̐ḍu na(ni?)nniṁtalone
pĕnam̐gevuganaga muppirigŏnu bīramu