వేగినంతా నిన్ను నేల వేసరించను
(॥పల్లవి॥)
వేగినంతా నిన్ను నేల వేసరించను
నీ గతి దప్పకు చాలు నిండుకుండే నేను
(॥॥)
తనివి దీరని నీ దయ గలిగితేఁ జాలు
వొనరి నే నొక కొండై వుండే నేను
మన సిచ్చి నీవు నాతో మాటలాడీతేఁ జాలు
వెను బలము సేసుక విఱ్ఱవీగే నేనూ
(॥॥)
నిచ్చలు నే నొకమారు నిన్నుఁ గనుఁగొంటేఁ జాలు
పచ్చిదీరే వేడుకల బతికే నేను
చెచ్చెర నా విన్నపము చెవి యొగ్గి వింటేఁ జాలు
తచ్చి నీ మేలెప్పుడునుఁ దలఁచే నేనూ
(॥॥)
తల యెత్తి నామోము తప్పక చూచితేఁ జాలు
వెలి లేని వలపుల వెలసే నేను
యెలమి శ్రీ వేంకటేశ యిట్టే నన్నుఁ గూడితివి
చలివాసి యిఁ క నిన్ను జట్టి గొనే నేనూ.
(||pallavi||)
veginaṁtā ninnu nela vesariṁchanu
nī gadi dappagu sālu niṁḍuguṁḍe nenu
(||||)
tanivi dīrani nī daya galigidem̐ jālu
vŏnari ne nŏga kŏṁḍai vuṁḍe nenu
mana sichchi nīvu nādo māḍalāḍīdem̐ jālu
vĕnu balamu sesuga viṭravīge nenū
(||||)
nichchalu ne nŏgamāru ninnum̐ ganum̐gŏṁṭem̐ jālu
pachchidīre veḍugala badige nenu
sĕchchĕra nā vinnabamu sĕvi yŏggi viṁṭem̐ jālu
tachchi nī melĕppuḍunum̐ dalam̐se nenū
(||||)
tala yĕtti nāmomu tappaga sūsidem̐ jālu
vĕli leni valabula vĕlase nenu
yĕlami śhrī veṁkaḍeśha yiṭṭe nannum̐ gūḍidivi
salivāsi yim̐ ka ninnu jaṭṭi gŏne nenū.