తనకు దేవుల నేను తా నాకు మగఁడు
(॥పల్లవి॥)
తనకు దేవుల నేను తా నాకు మగఁడు
వినయాన నన్ను నెంత వేఁడుకొనీనే
(॥తన॥)
సిగ్గులువడితిఁగాక చేరి యలిగితినా
వొగ్గి కై దండిచ్చితిఁగా కొరసితినా
దగ్గరి కూచుంటిఁగాక తట్టి గోర నూఁదితినా
వెగ్గళించి పతి యెంత వేఁడుకొనీనే
(॥తన॥)
కొంగు దీసుకొంటిఁగాక కోపగించితినా
యెంగిలంటిఁగాక మోవి ఇయ్యనైతినా
తొంగి చూచితిఁగాక పొందులు సోదించితినా
వెంగెము లీ వెంట నెంత వేఁడుకొనీనే
(॥తన॥)
సరసమాడితిఁగాక చలము సాదించితినా
మరిగి పైకొంటిఁగాక మలసితినా
ఇరవై శ్రీవేంకటేశుఁ డిన్నిటాను నన్ను నేలె
విరులు ముడిచి యెంత వేఁడుకొనీనే
(||pallavi||)
tanagu devula nenu tā nāgu magam̐ḍu
vinayāna nannu nĕṁta vem̐ḍugŏnīne
(||tana||)
sigguluvaḍidim̐gāga seri yaligidinā
vŏggi kai daṁḍichchidim̐gā kŏrasidinā
daggari kūsuṁṭim̐gāga taṭṭi gora nūm̐didinā
vĕggaḽiṁchi padi yĕṁta vem̐ḍugŏnīne
(||tana||)
kŏṁgu dīsugŏṁṭim̐gāga kobagiṁchidinā
yĕṁgilaṁṭim̐gāga movi iyyanaidinā
tŏṁgi sūsidim̐gāga pŏṁdulu sodiṁchidinā
vĕṁgĕmu lī vĕṁṭa nĕṁta vem̐ḍugŏnīne
(||tana||)
sarasamāḍidim̐gāga salamu sādiṁchidinā
marigi paigŏṁṭim̐gāga malasidinā
iravai śhrīveṁkaḍeśhum̐ ḍinniḍānu nannu nelĕ
virulu muḍisi yĕṁta vem̐ḍugŏnīne