(॥పల్లవి॥)
తమ యెఱుక తమకుఁ దగినంతే
నెమకిన మాకును నీ కృప యింతే
(॥తమ॥)
పొఁగ నీ నాభినిఁ బుట్టిన బ్రహ్మలు
యెసఁగిన నీ పూర్వ మెఱిఁగేరా
వెస నీ ముఖమున వెడలిన వేదము
దెల నీమహిమ తెలియఁగఁగలదా
(॥తమ॥)
నగుచు నీమాయల నడచే జగములు
సొగసి నీ మూరితి చూపెడినా
తగ నినుఁ గానఁగ తపించు మునులును
పొగరుల మము నిఁక బోధించేరా
(॥తమ॥)
అంతేసివారల కటువలె నుండఁగ
వింతజీవులకు వివేక మెట్లొకో
యింతట శ్రీవేంకటేశ నీవే మము
చెంతఁజేరి దయసేయఁగదే
(||pallavi||)
tama yĕṟuga tamagum̐ daginaṁte
nĕmagina māgunu nī kṛpa yiṁte
(||tama||)
pŏm̐ga nī nābhinim̐ buṭṭina brahmalu
yĕsam̐gina nī pūrva mĕṟim̐gerā
vĕsa nī mukhamuna vĕḍalina vedamu
dĕla nīmahima tĕliyam̐gam̐galadā
(||tama||)
nagusu nīmāyala naḍase jagamulu
sŏgasi nī mūridi sūbĕḍinā
taga ninum̐ gānam̐ga tabiṁchu munulunu
pŏgarula mamu nim̐ka bodhiṁcherā
(||tama||)
aṁtesivārala kaḍuvalĕ nuṁḍam̐ga
viṁtajīvulagu vivega mĕṭlŏgo
yiṁtaḍa śhrīveṁkaḍeśha nīve mamu
sĕṁtam̐jeri dayaseyam̐gade