(॥పల్లవి॥)
పాపములే సంబళమెపుడూ యీ-
యాపదఁ బడి నే నలసేనా
(॥పాప॥)
ఎన్నిపురాణము లెటువలె విన్నా
మన్న మనువు దిమ్మరితనమే
నన్ను నేనే కానఁగలేనట నా
విన్న వినుకులకు వెఱచేనా
(॥పాప॥)
యెందరు వెద్దల నెట్లఁ గొలిచినా
నిందల నామతి నిలిచీనా
కందువెఱిఁగి చీకటికిఁ దొలఁగనట
అందపుఁబరమిఁక నందేనా
(॥పాప॥)
తిరువేంకటగిరిదేవుఁడే పరమని
దరి గని తెలివిఁక దాఁగీనా
తిరముగ నినుఁ జింతించినచింతే
నిరతము ముక్తికి నిధిగాదా
(||pallavi||)
pābamule saṁbaḽamĕbuḍū yī-
yābadam̐ baḍi ne nalasenā
(||pāba||)
ĕnniburāṇamu lĕḍuvalĕ vinnā
manna manuvu dimmaridaname
nannu nene kānam̐galenaḍa nā
vinna vinugulagu vĕṟasenā
(||pāba||)
yĕṁdaru vĕddala nĕṭlam̐ gŏlisinā
niṁdala nāmadi nilisīnā
kaṁduvĕṟim̐gi sīgaḍigim̐ dŏlam̐ganaḍa
aṁdabum̐baramim̐ka naṁdenā
(||pāba||)
tiruveṁkaḍagiridevum̐ḍe paramani
dari gani tĕlivim̐ka dām̐gīnā
tiramuga ninum̐ jiṁtiṁchinasiṁte
niradamu muktigi nidhigādā