నీకే శరణంటి నిన్నే నమ్మితినయ్య
(॥పల్లవి॥)
నీకే శరణంటి నిన్నే నమ్మితినయ్య
పైకొని శ్రీహరి నీవే పరిహరించవే
(॥నీకే॥)
విజ్ఞానములు గొన్ని విందు నే నూరకే
సుజ్ఞానములు గొన్ని చూతు నే నేపొద్దు
అజ్ఞానము నే ననిశము నడచేది
ప్రజ్ఞాహీనుఁడ నెంత పాపకర్మమో
(॥నీకే॥)
సుకృతము లొకమరి సొరిది నే బోధింతు
ప్రకృతి యొక్కొక వేళ భావింతు నాత్మలో
అకృతములే నే ననిశముఁ జేసేది
వికృతాచారుఁడ నింకా వికార మెంతో
(॥నీకే॥)
ధర్మమార్గమూఁ గొంత తలఁపున నెరిఁగితి
నిర్మలచిత్తమై మోక్షనిలయము నెరిఁగితి
నిర్మించి శ్రీవేంకటేశ నీవు నన్ను నేలఁగాను
మర్మ మెరిఁగితి నెట్ల మన్ననఁ గాచితివో
(||pallavi||)
nīge śharaṇaṁṭi ninne nammidinayya
paigŏni śhrīhari nīve parihariṁchave
(||nīge||)
vijñānamulu gŏnni viṁdu ne nūrage
sujñānamulu gŏnni sūdu ne nebŏddu
ajñānamu ne naniśhamu naḍasedi
prajñāhīnum̐ḍa nĕṁta pābagarmamo
(||nīge||)
sukṛtamu lŏgamari sŏridi ne bodhiṁtu
prakṛti yŏkkŏga veḽa bhāviṁtu nātmalo
akṛtamule ne naniśhamum̐ jesedi
vikṛtāsārum̐ḍa niṁkā vigāra mĕṁto
(||nīge||)
dharmamārgamūm̐ gŏṁta talam̐puna nĕrim̐gidi
nirmalasittamai mokṣhanilayamu nĕrim̐gidi
nirmiṁchi śhrīveṁkaḍeśha nīvu nannu nelam̐gānu
marma mĕrim̐gidi nĕṭla mannanam̐ gāsidivo