నీకంకణము గట్టినట్టి నెలఁత నేను
(॥పల్లవి॥)
నీకంకణము గట్టినట్టి నెలఁత నేను
ఆ కంటు దీరుచవయ్యా అపరాధి నేను
(॥నీకంక॥)
వెలఁదులు నిన్నాడఁగా వింటిని నేను
అలిగి పాసిన విరహపువేళల
పలికి వారిఁ దిట్టని పాపజాతిదాన నేను
యెలమి నన్నప్పటి నీవేల మెచ్చేవయ్యా
(॥నీకంక॥)
మచ్చికై నీవిందుండఁగా మాయింటనే వుంటి నేను
రచ్చఁ జెలులు పంతాన రానియ్యరైరి
యిచ్చగించి వుండినట్టి యెడ్డగుణము సతిని
పచ్చిగా నాకేల నీవు బాఁతిపడేవయ్యా
(॥నీకంక॥)
నీవు గాఁగలించుకోఁగా నివ్వెరగుతోనుండితి
ఆవేళ నన్నెచ్చరించరైరి చెలులు
కావిరి నూరకుండిన కడుమత్తురాలను నేను
శ్రీవేంకటేశ నన్నేల చెక్కునొక్కేవయ్యా
(||pallavi||)
nīgaṁkaṇamu gaṭṭinaṭṭi nĕlam̐ta nenu
ā kaṁṭu dīrusavayyā abarādhi nenu
(||nīgaṁka||)
vĕlam̐dulu ninnāḍam̐gā viṁṭini nenu
aligi pāsina virahabuveḽala
paligi vārim̐ diṭṭani pābajādidāna nenu
yĕlami nannappaḍi nīvela mĕchchevayyā
(||nīgaṁka||)
machchigai nīviṁduṁḍam̐gā māyiṁṭane vuṁṭi nenu
rachcham̐ jĕlulu paṁtāna rāniyyarairi
yichchagiṁchi vuṁḍinaṭṭi yĕḍḍaguṇamu sadini
pachchigā nāgela nīvu bām̐tibaḍevayyā
(||nīgaṁka||)
nīvu gām̐galiṁchugom̐gā nivvĕragudonuṁḍidi
āveḽa nannĕchchariṁcharairi sĕlulu
kāviri nūraguṁḍina kaḍumatturālanu nenu
śhrīveṁkaḍeśha nannela sĕkkunŏkkevayyā