నంటున నీచేఁతలకు నవ్వే నేను
(॥పల్లవి॥)
నంటున నీచేఁతలకు నవ్వే నేను
వెంట వెంట నీ గుణాలు వెల్లవిరి ఆయను
(॥నంటు॥)
పిలిచి నీవు నాతోఁ బెనఁగి బాఁతిపడఁగ
నెలమి నే మారుత్తరమియ్యఁ గాక
కలసిన నీసతుల కాలిగోరఁ బోలుదునా
నిలిపిన నీమహిమ నీవే యెరుఁగుదువు
(॥నంటు॥)
పక్కన నీవు నాపైఁ జెయ్యి వేయఁగాను
చిక్కిలోనై నీసేవ సేసేఁ గాక
చక్కని నీయింతులతో సరిపెనఁగఁ గలనా
మిక్కిలి నీచెల్లుబడి మెరయించేవిప్పుడు
(॥నంటు॥)
కందువఁ గూడిననన్ను కాఁగలించుకొనఁగాను
పొంది నిన్నునన్నిటా బోగించేఁ గాక
సందడి శ్రీ వెంకటేశ సమరతికర్హమా
యెందు నీమన్ననలనింత సేసేఁ గాక
(||pallavi||)
naṁṭuna nīsem̐talagu navve nenu
vĕṁṭa vĕṁṭa nī guṇālu vĕllaviri āyanu
(||naṁṭu||)
pilisi nīvu nādom̐ bĕnam̐gi bām̐tibaḍam̐ga
nĕlami ne māruttaramiyyam̐ gāga
kalasina nīsadula kāligoram̐ boludunā
nilibina nīmahima nīve yĕrum̐guduvu
(||naṁṭu||)
pakkana nīvu nābaim̐ jĕyyi veyam̐gānu
sikkilonai nīseva sesem̐ gāga
sakkani nīyiṁtulado saribĕnam̐gam̐ galanā
mikkili nīsĕllubaḍi mĕrayiṁchevippuḍu
(||naṁṭu||)
kaṁduvam̐ gūḍinanannu kām̐galiṁchugŏnam̐gānu
pŏṁdi ninnunanniḍā bogiṁchem̐ gāga
saṁdaḍi śhrī vĕṁkaḍeśha samaradigarhamā
yĕṁdu nīmannanalaniṁta sesem̐ gāga