మునుల తపము నదె మూలభూతి యదె
(॥పల్లవి॥)
మునుల తపము నదె మూలభూతి యదె
వనజాక్షుఁడే గతి వలసినను
(॥మును॥)
నరహరి నామము నాలుక నుండఁగ
పర మొకరి నడుగఁ బనియేల
చిరపుణ్యము నదె జీవరక్ష యదె
సరుగఁ గాచు నొకసారె నుడిగినా
(॥మును॥)
మనసులోననే మాధవుఁ డుండఁగ
వెనుకొని యొకచో వెదకఁగనేఁటికి
కొనకుఁగొన యదే కోరెడి దదియే
తనుఁ దా రక్షించుఁ దలఁచినను
(॥మును॥)
శ్రీవేంకటపతి చేరువ నుండఁగ
భావ కర్మముల భ్రమయఁగనేఁటికి
దేవుఁడు నతఁడే తెరువూ నదియే
కావలెనంటేఁ గావకపోఁడు
(||pallavi||)
munula tabamu nadĕ mūlabhūdi yadĕ
vanajākṣhum̐ḍe gadi valasinanu
(||munu||)
narahari nāmamu nāluga nuṁḍam̐ga
para mŏgari naḍugam̐ baniyela
sirabuṇyamu nadĕ jīvarakṣha yadĕ
sarugam̐ gāsu nŏgasārĕ nuḍiginā
(||munu||)
manasulonane mādhavum̐ ḍuṁḍam̐ga
vĕnugŏni yŏgaso vĕdagam̐ganem̐ṭigi
kŏnagum̐gŏna yade korĕḍi dadiye
tanum̐ dā rakṣhiṁchum̐ dalam̐sinanu
(||munu||)
śhrīveṁkaḍabadi seruva nuṁḍam̐ga
bhāva karmamula bhramayam̐ganem̐ṭigi
devum̐ḍu nadam̐ḍe tĕruvū nadiye
kāvalĕnaṁṭem̐ gāvagabom̐ḍu