మున్నిటి తానెకాఁడా మోన మింకానా
(॥పల్లవి॥)
మున్నిటి తానెకాఁడా మోన మింకానా
కన్నులఁ జూచుట గాక ఘాత లింకానా
(॥మున్ని॥)
మాయల వేరొకతెతో మాటలాడఁ గానె
చాయల నేఁ జేసే సన్న లింకానా
ఆయెడ నా రాక గని అటు తలవంచఁగాను
యేయెడ నే దూరి తిట్టే దిది యింకానా
(॥మున్ని॥)
విరహపు నన్నుఁ జూచి వికవిక నగఁగాను
సరస నా బొమ్మల జంకె లింకానా
సిరుల నాకె దన చెలియని బొంకఁగాను
నిరతి నిజము గొల్పే నీటు లింకానా
(॥మున్ని॥)
యెదుట నామోము చూచి యింటి కిట్టె రాఁగాను
కొదలు గొణఁగుల నా కోప మింకానా
అదన శ్రీవెంకటేశుఁ డాదరించి కూడె నన్ను
కదిసి వుండెటె కాక కా దను టింకానా
(||pallavi||)
munniḍi tānĕgām̐ḍā mona miṁkānā
kannulam̐ jūsuḍa gāga ghāda liṁkānā
(||munni||)
māyala verŏgadĕdo māḍalāḍam̐ gānĕ
sāyala nem̐ jese sanna liṁkānā
āyĕḍa nā rāga gani aḍu talavaṁcham̐gānu
yeyĕḍa ne dūri tiṭṭe didi yiṁkānā
(||munni||)
virahabu nannum̐ jūsi vigaviga nagam̐gānu
sarasa nā bŏmmala jaṁkĕ liṁkānā
sirula nāgĕ dana sĕliyani bŏṁkam̐gānu
niradi nijamu gŏlbe nīḍu liṁkānā
(||munni||)
yĕduḍa nāmomu sūsi yiṁṭi kiṭṭĕ rām̐gānu
kŏdalu gŏṇam̐gula nā koba miṁkānā
adana śhrīvĕṁkaḍeśhum̐ ḍādariṁchi kūḍĕ nannu
kadisi vuṁḍĕḍĕ kāga kā danu ṭiṁkānā