కన్నులఁ జూచేవు మాతో కందువ మాటలాడేవు
(॥పల్లవి॥)
కన్నులఁ జూచేవు మాతో కందువ మాటలాడేవు
కొన్నది కోలు నీకిఁక గోవిందరాజా
(॥కన్ను॥)
పవ్వళించేయప్పుడూను పాదాలొత్తే వారిద్దరు
యివ్వల నే నీతో నవ్వ నేకతమేది
దవ్వుల నుండే మమ్ముఁ దడవేవు నీవొళ్ల
కువ్వలాయ వలపులు గోవిందరాజా
(॥కన్ను॥)
యిద్దిరి చే నిమ్మపండ వేమి సేయవచ్చు నిన్ను
అద్ది నీతో మాటలాడ ననువయ్యీనా
చద్దికి వేఁడి కప్పటి జాణతనా లాడేవు
కొద్దిఁబడవు పనులు గోవిందరాజా
(॥కన్ను॥)
యిరుమొనసూదివి యెవ్వరివాఁడ వందుము
దొరవై నన్నుఁ గూడితి తొల్లె నీవు
తరవాతి చేఁతలెల్ల దక్కె నీకు నిందరిలో
గొరబై శ్రీవెంకటాద్రి గోవిందరాజా
(||pallavi||)
kannulam̐ jūsevu mādo kaṁduva māḍalāḍevu
kŏnnadi kolu nīgim̐ka goviṁdarājā
(||kannu||)
pavvaḽiṁcheyappuḍūnu pādālŏtte vāriddaru
yivvala ne nīdo navva negadamedi
davvula nuṁḍe mammum̐ daḍavevu nīvŏḽla
kuvvalāya valabulu goviṁdarājā
(||kannu||)
yiddiri se nimmabaṁḍa vemi seyavachchu ninnu
addi nīdo māḍalāḍa nanuvayyīnā
saddigi vem̐ḍi kappaḍi jāṇadanā lāḍevu
kŏddim̐baḍavu panulu goviṁdarājā
(||kannu||)
yirumŏnasūdivi yĕvvarivām̐ḍa vaṁdumu
dŏravai nannum̐ gūḍidi tŏllĕ nīvu
taravādi sem̐talĕlla dakkĕ nīgu niṁdarilo
gŏrabai śhrīvĕṁkaḍādri goviṁdarājā