ఇప్పుడేమి కడమా యెన్నాళ్ళకైనాను
(॥పల్లవి॥)
ఇప్పుడేమి కడమా యెన్నాళ్ళకైనాను
అప్పులిచ్చే రమ్మనవే అల్లనాఁటి నవ్వులు
(॥ఇప్పు॥)
చిత్తమెఱిఁగినదాన చేరి కోపగించేనా
యెత్తి యిచ్చలాడఁగాక యింకా నేను
తత్తరమింతటిలోనే తనకేల రమణుఁడు
హత్తుకొను రమ్మనవే అల్లనాటి పొందులు
(॥ఇప్పు॥)
మొగము చూచినదాన ముంచి నేరాలెంచేనా
జిగిఁ దాను చెప్పినట్టు సేసేఁ గాక
తనగి సిగ్గులదేలే తానాకుమేలువాఁడు
అగపడె రమ్మనవే అల్లనాఁటి వలపు
(॥ఇప్పు॥)
ఇంటికి వచ్చినదాననెగసక్కెము సేసేనా
పెంటలుగాఁ గాఁగిటిలోఁ బెనఁగేఁ గాక
దంట శ్రీ వేంకటేశుఁడు తానే నన్నుఁగూడినాఁడు
అంటీననే రమ్మనవే అల్లనాటి మాఁటలు
(||pallavi||)
ippuḍemi kaḍamā yĕnnāḽḽagainānu
appulichche rammanave allanām̐ṭi navvulu
(||ippu||)
sittamĕṟim̐ginadāna seri kobagiṁchenā
yĕtti yichchalāḍam̐gāga yiṁkā nenu
tattaramiṁtaḍilone tanagela ramaṇum̐ḍu
hattugŏnu rammanave allanāḍi pŏṁdulu
(||ippu||)
mŏgamu sūsinadāna muṁchi nerālĕṁchenā
jigim̐ dānu sĕppinaṭṭu sesem̐ gāga
tanagi sigguladele tānāgumeluvām̐ḍu
agabaḍĕ rammanave allanām̐ṭi valabu
(||ippu||)
iṁṭigi vachchinadānanĕgasakkĕmu sesenā
pĕṁṭalugām̐ gām̐giḍilom̐ bĕnam̐gem̐ gāga
daṁṭa śhrī veṁkaḍeśhum̐ḍu tāne nannum̐gūḍinām̐ḍu
aṁṭīnane rammanave allanāḍi mām̐ṭalu