ఎట్టు వలసినాఁ జేయు మేఁటి విన్నపము లిఁక
(॥పల్లవి॥)
ఎట్టు వలసినాఁ జేయు మేఁటి విన్నపము లిఁక
కట్టుకో పుణ్యమైనాఁ గాక మరేమైనాను
(॥ఎట్టు॥)
నన్ను నెంచి కాచేనంటేనా యవగుణి నేను
నిన్ను నెంచి కాచేనంటే నీవు లక్ష్మీపతివి
యిన్నిటా నాకంటే హీనుఁడిఁక మరెవ్వఁడూ లేఁడు
వున్నతి నీకంటే ఘనులొకరూ లేరు
(॥ఎట్టు॥)
నిలువెల్లా నెంచుకొంటే నివ్వరిముల్లంత లేను
బలువుఁడ నీవైతే బ్రహ్మాండము
యెలమి నే నుపకార మెవ్వరికిఁ జేయలేను
మెలఁగి నీవే తృణము మేరువు సేయుదువు
(॥ఎట్టు॥)
భావించ నీ వేలికవు బంటుమాత్రమింతే నేను
నీవు సర్వాంతరాత్మవు నే నొకఁడను
సావధానమున నేను సర్వభక్షకుఁడ నింతే
శ్రీవేంకటేశ నీవు జీవరక్షకుఁడవు
(||pallavi||)
ĕṭṭu valasinām̐ jeyu mem̐ṭi vinnabamu lim̐ka
kaṭṭugo puṇyamainām̐ gāga maremainānu
(||ĕṭṭu||)
nannu nĕṁchi kāsenaṁṭenā yavaguṇi nenu
ninnu nĕṁchi kāsenaṁṭe nīvu lakṣhmībadivi
yinniḍā nāgaṁṭe hīnum̐ḍim̐ka marĕvvam̐ḍū lem̐ḍu
vunnadi nīgaṁṭe ghanulŏgarū leru
(||ĕṭṭu||)
niluvĕllā nĕṁchugŏṁṭe nivvarimullaṁta lenu
baluvum̐ḍa nīvaide brahmāṁḍamu
yĕlami ne nubagāra mĕvvarigim̐ jeyalenu
mĕlam̐gi nīve tṛṇamu meruvu seyuduvu
(||ĕṭṭu||)
bhāviṁcha nī veligavu baṁṭumātramiṁte nenu
nīvu sarvāṁtarātmavu ne nŏgam̐ḍanu
sāvadhānamuna nenu sarvabhakṣhagum̐ḍa niṁte
śhrīveṁkaḍeśha nīvu jīvarakṣhagum̐ḍavu