ఏఁటి కిఁక నాకు నీతో నెగ్గు లెంచను
(॥పల్లవి॥)
ఏఁటి కిఁక నాకు నీతో నెగ్గు లెంచను
మాఁటలాడినప్పుడె మానేనయ్యా కోపము
(॥ఏటి॥)
మాన లేక నీవు పెక్కు మానినులఁ దెచ్చినాను
దాని కేమీ నేను పెద్దదాననె కానా
నాననట్టివలపులు నాఁడు నాఁడె చవులు గావా
సానఁ బట్టినమణులు చాయలె కావా
(॥ఏటి॥)
పొందులె మానక నీ వేపొలఁతి యింటనుండినా
అందుకే మెపుడు నీకు నాలనే కదా
ముందు ముందె యిట్లానైన మోహములు తీపులే కా
యెందు నాఁక లైనవిందు యితవు లవునె కా
(॥ఏటి॥)
కళలు మించ నీ వెవ్వతెఁ గాగిలించుకొన్నానేమి
బలిమి నైన నావరుస పాయవే కదా
చెలిమి సేసేనాటిబాస శ్రీవెంకటనాథ నీవు
తలఁచి కూడితి నాతోఁ దనియక వుందునా.
(||pallavi||)
em̐ṭi kim̐ka nāgu nīdo nĕggu lĕṁchanu
mām̐ṭalāḍinappuḍĕ mānenayyā kobamu
(||eḍi||)
māna lega nīvu pĕkku māninulam̐ dĕchchinānu
dāni kemī nenu pĕddadānanĕ kānā
nānanaṭṭivalabulu nām̐ḍu nām̐ḍĕ savulu gāvā
sānam̐ baṭṭinamaṇulu sāyalĕ kāvā
(||eḍi||)
pŏṁdulĕ mānaga nī vebŏlam̐ti yiṁṭanuṁḍinā
aṁduge mĕbuḍu nīgu nālane kadā
muṁdu muṁdĕ yiṭlānaina mohamulu tībule kā
yĕṁdu nām̐ka lainaviṁdu yidavu lavunĕ kā
(||eḍi||)
kaḽalu miṁcha nī vĕvvadĕm̐ gāgiliṁchugŏnnānemi
balimi naina nāvarusa pāyave kadā
sĕlimi sesenāḍibāsa śhrīvĕṁkaḍanātha nīvu
talam̐si kūḍidi nādom̐ daniyaga vuṁdunā.