ఎంత సేసినాను ని న్నేమనేనురా
(॥పల్లవి॥)
ఎంత సేసినాను ని న్నేమనేనురా
వింతదాననా యలిగి వెరపుచూపను
(॥ఎంత॥)
యేడనై నా నిలిచి నీ వెవ్వతెతో నైన మాఁట
లాడుకొన్న నిన్ను నే నద్దలింతునా
యీడనుండె నన్ను నీ వెవ్వతెపేరఁ బిలిచినాను
కోడెకాఁడ నిన్ను నిట్టె కోపగింతునా
(॥ఎంత॥)
కలికివైన నిన్ను నేకాంతయింటఁ జూచినాను
చలము సాధించి నిన్ను సాధింతునా
సొలసి నీమేన నెవ్వతె సొమ్మువెట్టు కుండినాను
కులుకుమాఁటలను నిన్ను గుంపింతునా
(॥ఎంత॥)
వన్నెకాఁడ యేరమణి వాకిలిగాచున్నా నిన్ను
సన్న సేసి సారె సారె జంకింతునా
నన్ను నిట్టె శ్రీవెంకటనాథుఁడ నీవెకూడి నేఁడు
కన్నెనైన నామనంబు కఁరఁగ జేసితి
(||pallavi||)
ĕṁta sesinānu ni nnemanenurā
viṁtadānanā yaligi vĕrabusūbanu
(||ĕṁta||)
yeḍanai nā nilisi nī vĕvvadĕdo naina mām̐ṭa
lāḍugŏnna ninnu ne naddaliṁtunā
yīḍanuṁḍĕ nannu nī vĕvvadĕberam̐ bilisinānu
koḍĕgām̐ḍa ninnu niṭṭĕ kobagiṁtunā
(||ĕṁta||)
kaligivaina ninnu negāṁtayiṁṭam̐ jūsinānu
salamu sādhiṁchi ninnu sādhiṁtunā
sŏlasi nīmena nĕvvadĕ sŏmmuvĕṭṭu kuṁḍinānu
kulugumām̐ṭalanu ninnu guṁpiṁtunā
(||ĕṁta||)
vannĕgām̐ḍa yeramaṇi vāgiligāsunnā ninnu
sanna sesi sārĕ sārĕ jaṁkiṁtunā
nannu niṭṭĕ śhrīvĕṁkaḍanāthum̐ḍa nīvĕgūḍi nem̐ḍu
kannĕnaina nāmanaṁbu kam̐ram̐ga jesidi