ఏమో తెలిసెఁ గాని యీజీవుఁడు
(॥పల్లవి॥)
ఏమో తెలిసెఁ గాని యీజీవుఁడు
నేమంపు నెరవిద్య నేరఁడాయ
(॥ఏమో॥)
కపటాలె నేరిచెఁగానీ జీవుఁడు
యెపుడైనా నిజసుఖ మెఱఁగఁడాయ
కవురులే చవిగొనెఁగానీ జీవుఁడు
అపరిమితామృత మానఁడాయ
(॥ఏమో॥)
కడలనే తిరిగీఁగానీ జీవుఁడు
నడుము మొదలుఁ జూచి నడవఁడాయ
కడుపుకూటికే పోయీఁగానీ జీవుఁడు
చెడని జీతముపొంతఁ జేరఁడాయ
(॥ఏమో॥)
కనియుఁ గానకపోయఁగానీ జీవుఁడు
దినము వేంకటపతిఁ దెలియఁడాయ
కనుమాయలనె చొక్కెఁగానీ జీవుఁడు
తనియ నిట్టే మంచిదరిఁ జేరఁడాయ
(||pallavi||)
emo tĕlisĕm̐ gāni yījīvum̐ḍu
nemaṁpu nĕravidya neram̐ḍāya
(||emo||)
kabaḍālĕ nerisĕm̐gānī jīvum̐ḍu
yĕbuḍainā nijasukha mĕṟam̐gam̐ḍāya
kavurule savigŏnĕm̐gānī jīvum̐ḍu
abarimidāmṛta mānam̐ḍāya
(||emo||)
kaḍalane tirigīm̐gānī jīvum̐ḍu
naḍumu mŏdalum̐ jūsi naḍavam̐ḍāya
kaḍubugūḍige poyīm̐gānī jīvum̐ḍu
sĕḍani jīdamubŏṁtam̐ jeram̐ḍāya
(||emo||)
kaniyum̐ gānagaboyam̐gānī jīvum̐ḍu
dinamu veṁkaḍabadim̐ dĕliyam̐ḍāya
kanumāyalanĕ sŏkkĕm̐gānī jīvum̐ḍu
taniya niṭṭe maṁchidarim̐ jeram̐ḍāya