ఏల నీవు సిగ్గువడే వింతలోనను
(॥పల్లవి॥)
ఏల నీవు సిగ్గువడే వింతలోనను
మేలిమియిల్లాల నీకు మించి నేనేకాదా
(॥ఏల॥)
ఎక్కడఁ దిరిగినా మాయింటికే వత్తువు నీవు
తొక్కుమెట్టాడి నిన్ను దూరనేఁటికి
పుక్కట తుమ్మిదకును పువ్వులెన్ని కలిగినా
తక్కిన చుట్టుపు పొందు తామరే కాదా
(॥ఏల॥)
తలఁపు నీకేడనున్న తనువు నాపై వేతువు
చెలరేఁగి నిన్ను రట్టుసేయనేఁటికి
సొలసి చల్లగాలికి చోట్లెన్ని గలిగినా
మలయఁ బేరైనచోటు మలయాద్రిగాదా
(॥ఏల॥)
నింద నీకెంత మోచినా నీవె నన్నుఁ గూడితివి
కందువ నీ గుణాలు పొగడనేఁటికి
యెందరు శ్రీ వెంకటేశ యింతులు గలిగినాను
యిందిరను నీయిల్లు నా యెదలోనె కాదా
(||pallavi||)
ela nīvu sigguvaḍe viṁtalonanu
melimiyillāla nīgu miṁchi nenegādā
(||ela||)
ĕkkaḍam̐ diriginā māyiṁṭige vattuvu nīvu
tŏkkumĕṭṭāḍi ninnu dūranem̐ṭigi
pukkaḍa tummidagunu puvvulĕnni kaliginā
takkina suṭṭubu pŏṁdu tāmare kādā
(||ela||)
talam̐pu nīgeḍanunna tanuvu nābai veduvu
sĕlarem̐gi ninnu raṭṭuseyanem̐ṭigi
sŏlasi sallagāligi soṭlĕnni galiginā
malayam̐ berainasoḍu malayādrigādā
(||ela||)
niṁda nīgĕṁta mosinā nīvĕ nannum̐ gūḍidivi
kaṁduva nī guṇālu pŏgaḍanem̐ṭigi
yĕṁdaru śhrī vĕṁkaḍeśha yiṁtulu galiginānu
yiṁdiranu nīyillu nā yĕdalonĕ kādā