ఎటువంటి మోహమో యెట్టి తమకమొ కాని
(॥పల్లవి॥)
ఎటువంటి మోహమో యెట్టి తమకమొ కాని
తటుకనను దేహమంతయు మఱచెఁ జెలియ
(॥ఎటు॥)
పలుకుఁదేనెలఁ గొసరి పసిఁడి కిన్నెర మీఁటి
పలుచ నెలుఁగున నిన్నుఁ బాడి పాడి
కలికి కన్నీరు బంగారు పయ్యద నొలుక
తలయూఁచి తనలోనె తలవంచుఁ జెలియ
(॥ఎటు॥)
పడఁతి నీవునుఁ దాను పపళించు పరపువై
పొడము పరితాపమునఁ బొరలి పొరలి
జడిగొన్న జవ్వాది జారు చెమటలఁ దోఁగి
యుడుకు నూరుపుల నుసురుసురాయెఁ జెలియ
(॥ఎటు॥)
తావి చల్లెడి మోము దమ్మి గడు వికసించె
లోవెలితి నవ్వులను లోఁగి లోఁగి
శ్రీవేంకటేశ లక్ష్మీకాంత నినుఁ గలసి
యీ వైభవము లందె నిదివో చెలియ
(||pallavi||)
ĕḍuvaṁṭi mohamo yĕṭṭi tamagamŏ kāni
taḍugananu dehamaṁtayu maṟasĕm̐ jĕliya
(||ĕḍu||)
palugum̐denĕlam̐ gŏsari pasim̐ḍi kinnĕra mīm̐ṭi
palusa nĕlum̐guna ninnum̐ bāḍi pāḍi
kaligi kannīru baṁgāru payyada nŏluga
talayūm̐si tanalonĕ talavaṁchum̐ jĕliya
(||ĕḍu||)
paḍam̐ti nīvunum̐ dānu pabaḽiṁchu parabuvai
pŏḍamu paridābamunam̐ bŏrali pŏrali
jaḍigŏnna javvādi jāru sĕmaḍalam̐ dom̐gi
yuḍugu nūrubula nusurusurāyĕm̐ jĕliya
(||ĕḍu||)
tāvi sallĕḍi momu dammi gaḍu vigasiṁchĕ
lovĕlidi navvulanu lom̐gi lom̐gi
śhrīveṁkaḍeśha lakṣhmīgāṁta ninum̐ galasi
yī vaibhavamu laṁdĕ nidivo sĕliya