దేవుఁడవు నీవు జీవులు నీ బంట్లు
(॥పల్లవి॥)
దేవుఁడవు నీవు జీవులు నీ బంట్లు
చేవదేరి నీ సేఁతే శేఖరమై నిలిచె
(॥దేవుఁ॥)
చేరి నేరమి సేసేది జీవునికి స్వభావము
నేరిచి రక్షించేది నీ స్వభావము
ధారుణి లోపల మరి తప్పులెంచఁ జోటేది
మేర మీరి నీ మహిమే మిక్కుటమై నిలిచె
(॥దేవుఁ॥)
మత్తుఁడై వుండేదే మనుజుని స్వభావము
నిత్తెపుజ్ఞాన మిచ్చేది నీ స్వభావము
వొత్తి గుణావగుణాలు వొరయఁగఁ జోటేది
సత్తుగా నీ కరుణే సతమయి నిలిచె
(॥దేవుఁ॥)
చెలఁగి నీ శరణు చొచ్చేదే నా స్వభావము
నెలవై యేలుకొనేది నీ స్వభావము
మలసి శ్రీవేంకటేశ మనసు సోదించ నేది
చలిమి బలిమిని నీస్వతంత్రమే నిలిచె
(||pallavi||)
devum̐ḍavu nīvu jīvulu nī baṁṭlu
sevaderi nī sem̐te śhekharamai nilisĕ
(||devum̐||)
seri nerami sesedi jīvunigi svabhāvamu
nerisi rakṣhiṁchedi nī svabhāvamu
dhāruṇi lobala mari tappulĕṁcham̐ joḍedi
mera mīri nī mahime mikkuḍamai nilisĕ
(||devum̐||)
mattum̐ḍai vuṁḍede manujuni svabhāvamu
nittĕbujñāna michchedi nī svabhāvamu
vŏtti guṇāvaguṇālu vŏrayam̐gam̐ joḍedi
sattugā nī karuṇe sadamayi nilisĕ
(||devum̐||)
sĕlam̐gi nī śharaṇu sŏchchede nā svabhāvamu
nĕlavai yelugŏnedi nī svabhāvamu
malasi śhrīveṁkaḍeśha manasu sodiṁcha nedi
salimi balimini nīsvadaṁtrame nilisĕ