దైవమా నీమాయ తలమొ లెఱఁగనీదు
(॥పల్లవి॥)
దైవమా నీమాయ తలమొ లెఱఁగనీదు
కావరపు విషయాల కట్లు వదలవు
(॥దైవ॥)
గక్కునఁ బెరిగివచ్చీ కాలము మీఁదమీఁద
వొక్కనాఁటి కొక్కనాఁటి కొత్తుకొత్తుక
నిక్కి తుమ్మిదలవంటి నెరులెల్లాఁ దెల్లనాయ
కక్కరమాయ మేను కాంక్షలూ నుడుగవు
(॥దైవ॥)
చిన్ననాఁడు మోహించిన చెలులు నేఁ జూడఁగానే
పన్నిన వయసు మీరి ప్రౌఢలైరి
వన్నెకుఁ బెట్టిన సొమ్ము వడి రాసి యెత్తుదీసె
మున్నిటివే వెనకాయ ముచ్చటాఁ దొలఁగదు
(॥దైవ॥)
సిగ్గులెల్లాఁ బెడఁబాసె చేరి యవ్వరు నవ్వినా
యెగ్గుపట్టదు మనసు యెఱుకతోనే
నిగ్గుల శ్రీవేంకటేశ నీవు నన్ను నేలుకొని
దగ్గరి నాలోనుండఁగా తలపూఁ గైవాలదు
(||pallavi||)
daivamā nīmāya talamŏ lĕṟam̐ganīdu
kāvarabu viṣhayāla kaṭlu vadalavu
(||daiva||)
gakkunam̐ bĕrigivachchī kālamu mīm̐damīm̐da
vŏkkanām̐ṭi kŏkkanām̐ṭi kŏttugŏttuga
nikki tummidalavaṁṭi nĕrulĕllām̐ dĕllanāya
kakkaramāya menu kāṁkṣhalū nuḍugavu
(||daiva||)
sinnanām̐ḍu mohiṁchina sĕlulu nem̐ jūḍam̐gāne
pannina vayasu mīri prauḍhalairi
vannĕgum̐ bĕṭṭina sŏmmu vaḍi rāsi yĕttudīsĕ
munniḍive vĕnagāya muchchaḍām̐ dŏlam̐gadu
(||daiva||)
siggulĕllām̐ bĕḍam̐bāsĕ seri yavvaru navvinā
yĕggubaṭṭadu manasu yĕṟugadone
niggula śhrīveṁkaḍeśha nīvu nannu nelugŏni
daggari nālonuṁḍam̐gā talabūm̐ gaivāladu