(॥పల్లవి॥)
బలిమిసేయక నీవు పదవమ్మా
చెలియ నా మనసు చేకొనవమ్మా
(॥బలిమి॥)
ననుపు లేనిచోట నవ్వుటకంటెను
జునిగి వాదులడుచుటె సుఖము
మనసు రానిచోట మాటలాడుకంటెను
మునుపనే తనలోనిమోనమే సుఖము
(॥బలిమి॥)
ప్రేమలేనిపతిఁ బిలుచుకంటెను
సోమరై వేగించుటె సుఖము
కామించనిరతిఁ గరఁగుటకంటెను
ఆమారు కంభమునలముటె సుఖము
(॥బలిమి॥)
ఒల్లమి సరిఁ గూచుండుటకంటెను
చల్లఁగఁ దొలఁగుటె సమసుఖము
ఎల్లగ శ్రీవేంకటేశుఁడు నన్నుఁగూడె
కొల్లగనిదియే కోరుట సుఖము
(||pallavi||)
balimiseyaga nīvu padavammā
sĕliya nā manasu segŏnavammā
(||balimi||)
nanubu lenisoḍa navvuḍagaṁṭĕnu
junigi vādulaḍusuḍĕ sukhamu
manasu rānisoḍa māḍalāḍugaṁṭĕnu
munubane tanalonimoname sukhamu
(||balimi||)
premalenibadim̐ bilusugaṁṭĕnu
somarai vegiṁchuḍĕ sukhamu
kāmiṁchaniradim̐ garam̐guḍagaṁṭĕnu
āmāru kaṁbhamunalamuḍĕ sukhamu
(||balimi||)
ŏllami sarim̐ gūsuṁḍuḍagaṁṭĕnu
sallam̐gam̐ dŏlam̐guḍĕ samasukhamu
ĕllaga śhrīveṁkaḍeśhum̐ḍu nannum̐gūḍĕ
kŏllaganidiye koruḍa sukhamu