అన్నియుఁ దెలుసుకొంద మాతఁడే వద్దనున్నాఁడు
(॥పల్లవి॥)
అన్నియుఁ దెలుసుకొంద మాతఁడే వద్దనున్నాఁడు
మన్నన గనుకొందము మరవకురే
(॥అన్ని॥)
మనసువచ్చినవారి మాటలే చవులుగాక
యెనయనివారితోడ నేఁటిసుద్దులు
చనవు దానిచ్చితేను సాదించ నేనేరనా
పనిగలయందాఁకాఁ బదరకురే
(॥అన్ని॥)
జోడుగూడినట్టి వారి చూపులే యింపులుగాక
యీడుగానివారికొసరెంతై నానేమే
వాడికగలయప్పుడు వంచు కొననేరనా
జాడకు వచ్చినదాఁకా చలమేఁటికే
(॥అన్ని॥)
రతిఁ గూడినట్టివారిరచనలే మెచ్చుగాక
కతలు చెప్పేటివారి గతులేఁటివే
యితవై శ్రీవేంకటేశుఁడింతలోనే నన్నుఁ గూడె
తతివచ్చెనిఁకమీఁద తలవంచనేఁటికే
(||pallavi||)
anniyum̐ dĕlusugŏṁda mādam̐ḍe vaddanunnām̐ḍu
mannana ganugŏṁdamu maravagure
(||anni||)
manasuvachchinavāri māḍale savulugāga
yĕnayanivāridoḍa nem̐ṭisuddulu
sanavu dānichchidenu sādiṁcha neneranā
panigalayaṁdām̐kām̐ badaragure
(||anni||)
joḍugūḍinaṭṭi vāri sūbule yiṁpulugāga
yīḍugānivārigŏsarĕṁtai nāneme
vāḍigagalayappuḍu vaṁchu kŏnaneranā
jāḍagu vachchinadām̐kā salamem̐ṭige
(||anni||)
radim̐ gūḍinaṭṭivārirasanale mĕchchugāga
kadalu sĕppeḍivāri gadulem̐ṭive
yidavai śhrīveṁkaḍeśhum̐ḍiṁtalone nannum̐ gūḍĕ
tadivachchĕnim̐kamīm̐da talavaṁchanem̐ṭige