అందుమీఁద మేలుదాన వాతనికి నీవు దొల్లె
(॥పల్లవి॥)
అందుమీఁద మేలుదాన వాతనికి నీవు దొల్లె
కందువె చూతువుగాక గరిసించ నేఁటికే
(॥అందు॥)
చిక్కని వెన్నెలతేట చెలియ నీ మొగమోట
అక్కజపు పతి నింకేమనఁగలవే
నిక్కి యాతఁడన్నీఁజేసె నీపై వలపువేసె
మక్కువ నాడ సుద్దులు మమ్మే మడిగేవే
(॥అందు॥)
పచ్చితేనె కులుకులు పడఁతి నీపలుకులు
యిచ్చట నాతని నింకా నేమనేవే
రచ్చలకు నాఁడెయెక్కె రాతిరి నీకు మొక్కె
ముచ్చట కిందేమి మామోములు చూచేవే
(॥అందు॥)
చెప్పరాని విందులు సేసెటి నీ పొందులు
యిప్పుడు శ్రీవెంకటేశు నేమిసేసేవే
తప్ప కితఁడె కలసె తమకములు వలసె
వొప్పుగా మమ్ము మెచ్చితి వొరయ నేమిటికే
(||pallavi||)
aṁdumīm̐da meludāna vādanigi nīvu dŏllĕ
kaṁduvĕ sūduvugāga garisiṁcha nem̐ṭige
(||aṁdu||)
sikkani vĕnnĕladeḍa sĕliya nī mŏgamoḍa
akkajabu padi niṁkemanam̐galave
nikki yādam̐ḍannīm̐jesĕ nībai valabuvesĕ
makkuva nāḍa suddulu mamme maḍigeve
(||aṁdu||)
pachchidenĕ kulugulu paḍam̐ti nībalugulu
yichchaḍa nādani niṁkā nemaneve
rachchalagu nām̐ḍĕyĕkkĕ rādiri nīgu mŏkkĕ
muchchaḍa kiṁdemi māmomulu sūseve
(||aṁdu||)
sĕpparāni viṁdulu sesĕḍi nī pŏṁdulu
yippuḍu śhrīvĕṁkaḍeśhu nemiseseve
tappa kidam̐ḍĕ kalasĕ tamagamulu valasĕ
vŏppugā mammu mĕchchidi vŏraya nemiḍige