పల్లవి:
ఎన్నెన్నో జన్మల బంధం నీదీ నాదీ
ఎన్నటికీ మాయని మమత నాదీ నీదీ
ఒక్క క్షణం నిను వీడి నేనుండలేను
ఒక్క క్షణం నీ విరహం నే తాళలేను
చరణం 1:
పున్నమి వెన్నెలలోనా పొంగును కడలి
నిన్నే చూసిన వేళ నిండును చెలిమి
ఓహో హో హో ..నువ్వు కడలివైతే
నే నదిగ మారి చిందులు వేసి వేసి నిన్ను
చేరనా. చేరనా.. చేరనా!
చరణం 2:
విరిసిన కుసుమము నీవై కురిపించేవు
జాబిలి నేనై నిన్ను పెనవేసేను
ఓహో హో హో మేఘము నీవై నెమలిని నేనై
ఆశతో నిన్ను చూసి చూసి
ఆడనా.. పాడనా.. ఆడనా !
చరణం 3:
కోటి జన్మలకైనా కోరేదొకటే
నాలో సగమై ఎపుడూ .. నేనుండాలి
ఓహో హో హో నీ ఉన్నవేళా ఆ స్వర్గమేలా
ఈ పొందు ఎల్ల వేళలందు
ఉండనీ. ఉండనీ.. ఉండనీ..
pallavi:
ĕnnĕnno janmala baṁdhaṁ nīdī nādī
ĕnnaḍigī māyani mamada nādī nīdī
ŏkka kṣhaṇaṁ ninu vīḍi nenuṁḍalenu
ŏkka kṣhaṇaṁ nī virahaṁ ne tāḽalenu
saraṇaṁ 1:
punnami vĕnnĕlalonā pŏṁgunu kaḍali
ninne sūsina veḽa niṁḍunu sĕlimi
oho ho ho ..nuvvu kaḍalivaide
ne nadiga māri siṁdulu vesi vesi ninnu
seranā. seranā.. seranā!
saraṇaṁ 2:
virisina kusumamu nīvai kuribiṁchevu
jābili nenai ninnu pĕnavesenu
oho ho ho meghamu nīvai nĕmalini nenai
āśhado ninnu sūsi sūsi
āḍanā.. pāḍanā.. āḍanā !
saraṇaṁ 3:
koḍi janmalagainā koredŏgaḍe
nālo sagamai ĕbuḍū .. nenuṁḍāli
oho ho ho nī unnaveḽā ā svargamelā
ī pŏṁdu ĕlla veḽalaṁdu
uṁḍanī. uṁḍanī.. uṁḍanī..